BEZ DOBROG STAJNJAKA, NEMA REKORDNIH PRINOSA MALINE
Zahvaljujući pojačanoj tražnji za malinom na svetskom tržištu i njenoj povoljnijoj ceni u prošloj sezoni, malinari širom Srbije su u ovom izvoznom voću ponovo prepoznali svoju uzdanicu, pa se očekuje da će svojim malinjacima u ovoj godini posvetiti daleko veću pažnju. Upravo zbog onih loših godina u kojima malina nije postizala dobru cenu, mnogi proizvodjači su zapustili svoje zasade, pa bi ih upravo sada i trebalo uputiti na koji način mogu da poprave njihovo stanje i pravilno primene neophodne zaštitne mere. O ovoj značajnoj temi razgovarali smo sa dr Aleksandrom Leposavićem, vodećim stručnjakom u srpskom malinarstvu.
Izdanci maline trenutno se nalaze u fazi dubokog odmora, pa se proizvodjačima savetuje da u što skorijem periodu urade hemijsko ispitivanje zemljišta, ukoliko to nisu ranije učinili.
Kako navodi dr Leposavić, veliki broj proizvođača svoje zasade maline prihranjuje po određenom šablonu, a da pri tome nemaju informaciju kakav je odnos hraniva u zemljištu. Na taj način čine veći broj grešaka, jer veliki broj parcela na kojima se gaji malina ima problem sa prezasićenošću fosforom i kalijumom, a trebalo bi uzeti u obzir i to da naša zemljišta imaju deficit u sadržaju organske materije.
– Unošenjem bilo kog NPK hraniva u prezasićena zemljišta samo se još više pogoršava stanje biljaka i izaziva pojava većeg broja fizioloških problema kod izdanaka maline. Savetujemo proizvođačima da ne žure sa primenom osnovnih đubriva u ovom periodu, jer se, prema najavama meteorologa, obilnije padavine očekuju tek krajem januara i tokom februara. Nedostatak organske materije, koji je sve više prisutan, jeste jedan od osnovnih razloga sve većeg smanjenja prinosa u odnosu na ranije periode, kada je stajnjaka i humusa u zemljištima bilo znatno više. Bez dobrog stajnjaka nema rekordnih prinosa u proizvodnji maline i zbog toga rekorderi u proizvodnji maline u našoj zemlji uglavnom upotrebljavaju dobro zgoreo stajnjak i to pre sadnje i svake druge godine do kraja proizvodnog veka malinjaka. Ova djubriva se rasturaju u trake (0,5 m sa jedne i 0,5 m sa druge strane reda špalira) u rano proleće, odmah nakon vezivanja izdanaka, a potom zaoravaju ili na drugi način prekrivaju zemljom. Posebno napominjem značaj istovremenog pokrivanja stajnjaka zemljom, jer ukoliko se to ne učini stajnjak za kratko vreme gubi i više od 50 odsto od svoje upotrebne, odnosno hranljive vrednosti. To isto važi i za druga organska đubriva – ističe dr Leposavić, preporučujući da se u narednom periodu obidju malinjaci u cilju utvrđivanja kondicionog stanja izdanaka i eventualnog prisustva bolesti i štetočina na njima.
Naš sagovornik napominje da ne treba žuriti sa zaštitom zasada, jer u proizvodnji maline važi pravilo da ne postoji zimsko tretiranje i to je još jedna od grešaka koju naši proizvođači čine. Dr Leposavić preporučuje da se sa zaštitom maline krene tek sa jasnim kretanjem vegetacije, jer tek tada ova mera daje pun efekat.
Kako navodi dr Leposavić, zimske dane je potrebno iskoristiti za popravku naslona, stavljanje mamaca protiv glodara, nabavku mineralnih hraniva i pesticida. Osim toga, bilo bi dobro da proizvođači obnove postojeća i steknu nova znanja u ovoj oblasti, kako bi postigli bolje efekte u proizvodnji.
– Proizvodjači maline treba da prate savremene trendove, jer su duži niz godina prepušteni „sveznajućim” trgovcima đubrivima i preparatima. Dok potrošnja djubriva i preparata raste, prinosi maline i prihodi proizvođača konstantno opadaju – zaključio je dr Aleksandar Leposavić.
V. S.
