Filmska kritika: UMETNOST KAO LEK – „SVETA VODICA“ NADREALIZMA

18700637_747558802036062_7450368613640439651_oFilmska kritika

UMETNOST KAO LEK – „SVETA VODICA“ NADREALIZMA

O filmu „BESKRAJNA POEZIJA“, Alehandra Hodorovskog, režija i scenario, izbor iz programa Festivala „Slobodna zona“, Umetnička galerija „Nadežda Petrović“, od 25. maja do 1. juna

Piše: Dušan Darijević

 

Filmska publika u Čačku, imala je priliku da vidi prošle i ove sedmice mnogo sjajnih dokumentarnih i igranih filmova zahvaljujući programima „Slobodna zona“ i „Putujući bioskop“ – Gete institut.

Film koji zaslužuje posebnu pažnju i kao da nema konkurenciju je „Beskrajna poezija“, Alehandra Hodorovskog. Dejstvo ovog flma ostaje dugo u gledaocu, poput nekakvog čarobnog leka, koji leči od pritiska životne melanholije, poput nekakve čarobne vodice. Kad je Hodorovski u pitanju, to je „sveta vodica“ nadrealizma. Ovaj čudesni mag beskrajne poezije, pozorišni i flmski reditelj, kreator, scenarista, rođen 1929. u Santjago de Čileu, napravio je ovim autobiografskim filmom neku vrstu umetničke oporuke. Stasao u ukrajnskoj jevrejskoj porodici, uz surovog oca migranta iz Evrope, samo usmerenog na novac i preživljavanje, okrutnog tiranina i nežne, velike majke sa nikad ostvarenim umetničkim ambicijama, stasao je u buntovnika samo sa jednom željom da bude pesnik i ne bude homoseksualac. Istovremeno u uzavreloj umetničkoj atmosferi ’40-ih i ’50-ih, gradi sebe kao ličnost i osobenog pesnika. Život i umetnost ne razdvaja, napaja se iskustvima velikih pesnika koje sreće i od kojih se uči životu i stvaranju: Nikanor Para, Stela Dijaz, Enrike Lina, umetnike koji su promenili shvatanje umetnosti na neki način u tadašnjem Čileu. Jednostavan u izrazu, a složenog stila, koji vrhunskom filmskom estetikom i pored nadrealističke bizarnosti ovaj film čini gledljivim i za širu publiku, uz efektnu stilizaciju u razumnim dozama. Film živopisne estetike, pun boja, gotovo i mirisa i obrta na svakom koraku, odlične kamere. Dirirektor fotografije Kristofer Dojl, odlično komunicira sa publikom i ovaj film se izdvaja kao, možda i najuspešnije ostvarenje reditelja poznatog po filmovima „EL topo“ (1970), The Holy Mountain (1973), Santa Sangre (1989). Priča o odrastanju, nerazumevanju sredine, sukob sa ocem, praštanje i gubitak na kraju, otpor lokalnom fašizmu i nasilju, borba za slobodan život i inovativan umetnički izraz, nepristajanje, odlazak u slobodnu Francusku. Film sa jednostavnom porukom, umetnik koji je i sam narator, koji nasuprot sebe vidi mladog Hodorovskog, koji se bori, pati, oprašta, preispituje sebe, svoje stavove i odluke. Svo svoje umetničko iskustvo, pesničko i rediteljsko, autor je iskazao kroz jedinstven umetnički izraz, jasnu formu čvrste strukture, sa elementima i performansa, cirkusa, čiste poezije, sve to u tonu pravog filmskog jezika, koji kao da gotovo više ne postoji u današnjem filmskom svetu, u kom dominira umetničarenje i neiskrenost, a ne Felinijeva seta za mladošću davno nestalom i boljim vremenima. Ludo i otkačeno, povremeno bizarno, a toplo i blisko u vremenima kad život prosto „svrbi“. Pravi lek za životne traume „Beskrajna poezija“ film za pamćenje i večnost prolaznosti  – život je lep i kad je težag, treba ga živeti punim plućima, to je jedini njegov smisao i testamentarna poruka autora.

18700666_747558755369400_4424238498635289584_o

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.